NE ZATVARANJU RAFINERIJE

U organizaciji Stožera za obranu RNS i očuvanje radnih mjesta u Sisku je 1. listopada 2014. održan prosvjedni skup s kojeg je poručeno NE ZATVARANJU RAFINERIJE. Na skupu se okupilo oko 2.000 prosvjednika među kojima su bili radnici Rafinerije nafte Sisak, građani Siska i radnici INE iz svih dijelova Hrvatske, među kojima su najzapaženiji bili radnici Rafinerije nafte Rijeka. Na skupu su govorili predstavnici Stožera, čelnici braniteljskih udruga, reprezentativnih sindikata koji djeluju u INI, sindikalnih središnjica i predstavnik Rafinerije nafte Rijeka. U istupima je iskazano zajedništvo i opredijeljenost za opstanak obje ININE rafinerije.

Zdravko Dužić, SING-ov povjerenik u Rafineriji nafte Sisak i član Stožera, govorio je među prvima, a rekao je sljedeće:

“Dragi prijatelji! Lijepo Vas pozdravljam! Pozdrav Hrvatskoj! Pozdrav radnicima iz Rijeke! Hvala Riječani što ste došli jer pokušavaju nas podijeliti kako bi nas lako ugasili. Molim Vas veliki pljesak za sve prijatelje iz Hrvatske!

I danas, kao i prošlih godina odlučuje se o sudbini i budućnosti INE. O nama se odlučuje! Za koliku bi otpremninu trebali prodati INU, Sisak i Hrvatsku?

Do sada je bila praksa da kako bi se sačuvao državni proračun, olako i bez kontrole prodavalo se „obiteljsko srebro“. Prodavala se INA. Posljedice pogrešnog gospodarenja i pogrešnih odluka su nezaštićeni radnici, mladi ljudi kojima se oduzima pravo na rad i budućnost u Hrvatskoj.

Rafineriju nisu mogli ugasiti ni granatama, vatre i požari su bili oko nas, a mi smo radili. Nismo bježali u skloništa jer Rafinerija je morala opstati i raditi. Ovaj skup me ispunjava ponosom. Kao 90-tih. Svi za Hrvatsku. Za našu INU.

Sisak je grad pobjeda. To nije slučajno. To bi trebali znati.

Danas u Hrvatskoj svi gledaju samo svoje vlastite interese. Interes Hrvatske, interes INE nitko ne štiti. Zašto? Da bi Mol uvozio svoje gorivo u RH, a ugasio hrvatske rafinerije!

To je kao u ratu. To smo prošli. Samo se sirotinja borila za Hrvatsku i za INU. Kao i danas!
Rafineriji i gradu Sisku nastoje oduzeti budućnost i to lijepim riječima kao odgovorno i s poštovanjem prema Sisku i radnicima. Da li im vjerujete?

Samo se mi sami možemo izboriti za budućnost rafinerije i Siska.

Zato Vas molim da podržite Stožer u svim akcijama koje će uslijediti.

Hvala Vam !”

U ime SING-a govorio je njegov predsjednik Božo Mikuš, koji je istaknuo da se rafineriju može braniti samo istinom, a istina je da odluku o gašenju rafinerije nije moguće donijeti bez suglasnosti hrvatske strane. Pozvao je radnike INE da se više okrenu jedni drugima kako se ne bi događalo da jedni ne budu zainteresirani za nedaće drugih. Kao primjer naveo je zatvaranje naftnih bušotina 1998. i 1999. godine, samo zato jer su proizvodile naftu po 15 $/bbl, što je bilo za nekoliko dolara više od cijene na tržištu. To je bila kratkovidna odluka, kojoj se tada usprotivio jedino SING, štetna za Naftaplin i sisačku rafineriju koja je ovisna o domaćoj nafti.

Isto se danas ne bi smjelo ponoviti na Rafineriji nafte Sisak.

Posebno je naglasio da je SING protiv zatvaranja rafinerije, protiv viškova radnika i protiv davanja benzinskih postaja u franšizu.

Krešimir Sver, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, podržao je zahtjeve radnika RNS u ime središnjice kojoj je na čelu i zaželio Sisku da iz ove bitke izađe kao pobjednik, jednako kao što je to bio više puta u svojoj povijesti.